OŠ "Braća Baruh" ostvarila sigurnu pobedu 6:0 protiv OŠ "Kralj Petar I"
Sigurna pobeda OŠ "Braća Baruh" nad OŠ "Kralj Petar I", na kraju velikih 6:0.
Najbolja lopta nije nužno najskuplja, niti ona sa najviše oznaka. Najbolja je ona zbog koje dete ustane. Baci je, uhvati, potrči za njom, doda je drugaru, promaši i pokuša ponovo.
Foto: Pexels
Lopta je čudna stvar.
Može da bude mala kao narandža, velika kao lubenica, mekana, tvrda, šarena, jednobojna, za vodu, travu, pesak ili salu. Može da bude najvažnija stvar u parkiću, a može i da završi ispod kreveta već posle pet minuta.
Bebe je prvo grickaju. Onda je guraju. Kada prohodaju, shvate da lopta može da pobegne. Kotrlja se, pada, menja pravac i, što je najzabavnije, ne mora niko da je zamoli da to uradi.
Pexels
Nešto kasnije počinje ozbiljnija zabava: bacanje, hvatanje, kotrljanje, šutiranje i trčanje za loptom. Nekad sve to istovremeno.
Prva lopta
Prva lopta ne mora da bude fudbalska, a ne mora ni da bude savršena. Bolje je da bude lagana, mekana i dovoljno velika da može lepo da stane u male ruke. Jer lopta koja je preteška neće dugo biti zabavna. Ako je dete jedva podigne, teško će je i baciti. Ako je prejaka, može da zaboli. A ako je stalno sklanjamo zato što će se isprljati – čemu onda lopta?
Lopte su, na kraju krajeva, napravljene da se bacaju. U travu. Na pesak. Nekad u blato. Ponekad i pravo u grmlje.
I tu počinje ona prava igra: neko baci, neko trči, neko hvata, neko promaši. Lopta ode predaleko. Svi potrče za njom. Vrati se u igru i sve počinje ispočetka.
Kada igra postane sport
Ne snalaze se sva deca sa loptom jednako. Neko je uhvati iz prve, neko je promaši deset puta. Neko je šutne čim je vidi, neko je najradije baca.
Nema veze.
Pexels
Igre poput „između dve vatre“, „tri vatre“ ili jednostavnog dobacivanja već su mali trening za ono što će kasnije postati različiti sportovi. Tu se uče bacanje, hvatanje, procena udaljenosti, brzina, ravnoteža i koordinacija, ali niko ne razmišlja o tome dok pokušava da ne dobije loptu u glavu.
Kasnije dolaze prave sportske lopte. Fudbalska, košarkaška, odbojkaška, rukometna… Svaka ima svoju veličinu i težinu, pa se bira prema sportu i uzrastu.
Ali ne mora svaka lopta odmah da vodi na trening.
Nekad je lopta samo lopta.
Ona iz parkića koju svi šutiraju. Ona koja je malo izduvana, ali i dalje nekako skače. Ona sa izgrebanim likom crtanog junaka. Ona koju je neko izgubio pa je pronašao iza klupe. Ona koju svi žele baš zato što je lopta.
Pexels
Lopta koja radi
Najbolja lopta nije nužno najskuplja, niti ona sa najviše oznaka. Najbolja je ona zbog koje dete ustane. Baci je, uhvati, potrči za njom, doda je drugaru, promaši i pokuša ponovo. I tako, sasvim usput, napravi stotine pokreta, istrči ko zna koliko metara i provede vreme napolju sa drugima.
Ako posle svega toga lopta završi prljava, izgrebana i malo izduvana znači da je radila baš ono što treba.
Atletika može da bude takmičarski sport, ali i odlična rekreacija. Ono što dete nauči na atletskoj stazi nosi sa sobom i kada pređe na fudbal, košarku, odbojku ili neki potpuno drugi sport.
Bonton u sportu je i te kako važan...
Utakmica uvek ima pobednika i onog ko je izgubio, sa porazom se nekada nije lako izboriti
Bonton je u sportu i te kako važan, ovo su neka od pravila
Antidoping agencija Republike Srbije (ADAS) osnovana je Zakonom o sprečavanju dopinga u sportu iz 2005. godine, a sa radom je počela 1. januara 2006. godine.
Borba protiv dopinga veoma je važna u svakoj sportskoj disciplini
Antidoping nije samo kontrola. Nije samo test. Ali, šta je onda?
13:16
Komentari
Još nema komentara
Budite prvi koji će podeliti svoje mišljenje i započeti razgovor.
Ostavi komentar